Kako radi hidrogliser?
Folijanje već nekoliko godina uzbuđuje scenu vodenih sportova. Ne samo da je zabavno i brzo - također je i super ekološki prihvatljivo.
Ali kako radi hidrogliser?
Većina bi opisala hidrogliser kao avion pod vodom. List u vodi u osnovi slijedi iste zakone kao i jedro u vjetru. Budući da voda ima veću gustoću od zraka, čak i mnogo manji profili stvaraju ogromne sile.
Što znači lift?
Svako krilo ima prednji rub (točka A) i stražnji rub (točka B). Na gornjoj površini krila razmak između točke A i točke B je veći nego na donjoj strani krila. Budući da postoji veća udaljenost preko gornje površine, kako bi tekućina stigla do zadnjeg ruba u isto vrijeme za gornji i donji dio krila, tekućina koja putuje duž gornje površine mora putovati brže od tekućine koja putuje duž donja strana krila. U 18. stoljeću Daniel Bernoulli otkrio je da ako se brzina tekućine povećava, njezin tlak opada (Bernoullijev princip).
Budući da tekućina putuje brže na gornjoj strani hidroglisera, prateći Bernoullija, to bi rezultiralo niskim tlakom na vrhu krila i visokim tlakom na dnu krila, što bi rezultiralo silom uzgona. Nažalost, ova teorija ne objašnjava zašto avioni mogu letjeti naopako ili zašto ravna krila stvaraju uzgon. Druga teorija koja objašnjava uzgon temelji se na Newtonovom trećem zakonu, koji kaže da za svaku radnju postoji jednaka i suprotna reakcija. Ova teorija kinetike čestica kaže da tekućina odbija nadolazeće molekule prema dolje i posljedično folija osjeća silu prema gore.
Iako, ova teorija ne odgovara stvarnosti, jer ne uzima u obzir interakciju molekula, jedne s drugom i ne uspijeva objasniti razlike tlaka na obje strane krila. Treća teorija oslanja se na tzv. Venturijev učinak, koji kaže , ograničite protok tekućine, kretat će se brže. Na temelju Bernoullijevog načela, znamo da ako tekućina putuje brže, ona proizvodi nizak tlak i zbog razlike u tlaku između vrha i dna stvara uzgon.
Kao teorija, ova teorija ne objašnjava kako avioni mogu letjeti naopako ili kako ravna krila mogu generirati uzgon. Ipak, većina se znanstvenika slaže oko sljedećeg objašnjenja. Uzgon je sila reakcije koju ima krilo jer okreće tok prema dolje. Svaki predmet, kao što je hidrogliser, mora imati neku silu koja gura tekućinu s puta, npr. zamah ili motori Ako je više tekućine gurnuto prema dolje nego prema gore od strane tog objekta kao što je hidrogliser tada se ta razlika naziva uzgonom.
Sažetak:
Hidrogliser ili krilo aviona, uzgon dolazi od skretanja toka prema dolje jer krilo uvodi zakrivljenost toka oko sebe, razvijaju se područja visokog i niskog tlaka što dovodi do veće prosječne brzine tekućine na gornjoj strani krila zbog prema Bernoullijevom principu, prema istraživanju, hidrogliseri su najučinkovitiji kada je napadni kut tri do četiri stupnja s omjerom uzgona i otpora od oko 20-25 prema jedan. Ako je napadni kut veći od 15 stupnjeva može doći do zastoja ovisno o dizajnu krila. Sveukupno u usporedbi s krilima aviona, hidrogliseri koriste manji napadni kut zbog povećane gustoće i viskoznosti vode.
Ali kako radi hidrogliser?
Većina bi opisala hidrogliser kao avion pod vodom. List u vodi u osnovi slijedi iste zakone kao i jedro u vjetru. Budući da voda ima veću gustoću od zraka, čak i mnogo manji profili stvaraju ogromne sile.
Što znači lift?
Svako krilo ima prednji rub (točka A) i stražnji rub (točka B). Na gornjoj površini krila razmak između točke A i točke B je veći nego na donjoj strani krila. Budući da postoji veća udaljenost preko gornje površine, kako bi tekućina stigla do zadnjeg ruba u isto vrijeme za gornji i donji dio krila, tekućina koja putuje duž gornje površine mora putovati brže od tekućine koja putuje duž donja strana krila. U 18. stoljeću Daniel Bernoulli otkrio je da ako se brzina tekućine povećava, njezin tlak opada (Bernoullijev princip).
Budući da tekućina putuje brže na gornjoj strani hidroglisera, prateći Bernoullija, to bi rezultiralo niskim tlakom na vrhu krila i visokim tlakom na dnu krila, što bi rezultiralo silom uzgona. Nažalost, ova teorija ne objašnjava zašto avioni mogu letjeti naopako ili zašto ravna krila stvaraju uzgon. Druga teorija koja objašnjava uzgon temelji se na Newtonovom trećem zakonu, koji kaže da za svaku radnju postoji jednaka i suprotna reakcija. Ova teorija kinetike čestica kaže da tekućina odbija nadolazeće molekule prema dolje i posljedično folija osjeća silu prema gore.
Iako, ova teorija ne odgovara stvarnosti, jer ne uzima u obzir interakciju molekula, jedne s drugom i ne uspijeva objasniti razlike tlaka na obje strane krila. Treća teorija oslanja se na tzv. Venturijev učinak, koji kaže , ograničite protok tekućine, kretat će se brže. Na temelju Bernoullijevog načela, znamo da ako tekućina putuje brže, ona proizvodi nizak tlak i zbog razlike u tlaku između vrha i dna stvara uzgon.
Kao teorija, ova teorija ne objašnjava kako avioni mogu letjeti naopako ili kako ravna krila mogu generirati uzgon. Ipak, većina se znanstvenika slaže oko sljedećeg objašnjenja. Uzgon je sila reakcije koju ima krilo jer okreće tok prema dolje. Svaki predmet, kao što je hidrogliser, mora imati neku silu koja gura tekućinu s puta, npr. zamah ili motori Ako je više tekućine gurnuto prema dolje nego prema gore od strane tog objekta kao što je hidrogliser tada se ta razlika naziva uzgonom.
Sažetak:
Hidrogliser ili krilo aviona, uzgon dolazi od skretanja toka prema dolje jer krilo uvodi zakrivljenost toka oko sebe, razvijaju se područja visokog i niskog tlaka što dovodi do veće prosječne brzine tekućine na gornjoj strani krila zbog prema Bernoullijevom principu, prema istraživanju, hidrogliseri su najučinkovitiji kada je napadni kut tri do četiri stupnja s omjerom uzgona i otpora od oko 20-25 prema jedan. Ako je napadni kut veći od 15 stupnjeva može doći do zastoja ovisno o dizajnu krila. Sveukupno u usporedbi s krilima aviona, hidrogliseri koriste manji napadni kut zbog povećane gustoće i viskoznosti vode.
